Cesija je propisan Zakonom o obveznim odnosima čl. 80. do 89.
Cesija je Ugovor o ustupanju potraživanja. U pravilu moguće je sva potraživanja prenositi na drugoga, kako dospjela tako je nedospjela potraživanja.
Cesijom vjerovnik prenosi tražbinu koju ima od svog dužnika na novog vjerovnika. Kod cesije dolazi do promjene vjerovnika dok dužnik ostaje isti. Oblik Ugovora nije zakonski propisan, ali uobičajeno se koristi pisani Ugovor o cesiji.
Ugovorom o cesiji se javljaju tri sudionika (mogu biti pravne ili fizičke osobe). Dosadašnji vjerovnik (cedent) i novi vjerovnik (cesionar) zaključuju Ugovor, dok se dužnik (cesus) ne mijenja, jer ima istu obvezu prema novom vjerovniku, kao što je imao prema dosadašnjem. Znači cesusov pristanak nije potreban, već je cedent obvezan pisano obavijestiti cesusa o zaključenom Ugovoru o cesiji. U uobičajenom poslovanju jedan primjerak potpisane cesije dostavlja se cesusu. Kod cesije je bitna suglasnost cesionara jer on odlučuje dali mu odgovara novi dužnik.
Najčešće se pojavljuje Ugovorna cesija, odnosno dobrovoljna, ali je moguća i zakonska (sudska) cesija kod kojih do prijenosa potraživanja dolazi bez odobrenja dosadašnjeg vjerovnika.
U trenu potpisivanja cesije na primatelja prelaze i sva ostala prava (prvenstvo naplate, založno pravo, pravo na kamatu, ugovorene klauzule i slično)
