Prema odradbama članka 78. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu Zakon) porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije, za isporuke dobara unutar države članice koje obavljaju elektronička sučelja koja omogućuju te isporuke i za usluge koje isporučuju porezni obveznici sa sjedištem unutar Europske unije, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje (u daljnjem tekstu posebni postupak oporezivanja) nije obvezan izdati račun za isporuke dobara na daljinu unutar Europske unije. Ako izabere izdati račun, primjenjuje pravila o izdavanju računa države članice u kojoj se prijavio za primjenu posebnog postupka oporezivanja.
Slijedom navedenog, porezni obveznik koji se prijavi za primjenu posebnog postupka oporezivanja u Republici Hrvatskoj te za isporuke dobara na daljinu unutar Europske unije izabere izdavati račun, primjenjuje pravila o izdavanju računa pripisana Zakonom.
Odredbama članka 78. stavka 7. Zakona propisano je da je račun svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljane usluge, bez obzira na to kako se za isprava naziva u poslovnom prometu. Prema tome, ako otpremnica sadrži podatke pripisane odredbama članka 79. Zakona može se smatrati računom.
U navedenom slučaju se ne primjenjuje Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
Ako imate dodatnih pitanja, slobodno nam se javite.
